Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper mâché puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fights—and the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Buñol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Kada je bačena ta prva, povijesno značajna rajčica kojom je započela revolucija La Tomatina? Zapravo, nitko ne zna. Možda tijekom pobune protiv vlasti Francisca Franca, a možda tijekom jedne od lokalnih tradicionalnih zabava koja je izmaknula kontroli. Najpopularnija verzija ove priče kaže da je sve započelo 1945. godine tijekom festivala Los Gigantes (povorka divovskih lutaka od kaširanog papira), kada su mještani željeli privući pozornost uprizorenjem velike borbe. Stali su uz košaru s povrćem i počeli bacati zrele rajčice. Nakon što su se umiješali i nedužni prolaznici, voće je počelo letjeti na sve strane i nastao je urnebes. Inicijatori su morali nadoknaditi prouzročenu štetu prodavačima rajčica, ali to nije spriječilo ponavljanje borbe rajčicama i rađanje jedne nove tradicije. 1950-ih godina, u strahu od eskalacije nasilja, vlasti su reagirale i uvele cijeli niz zakona kojima su branile bacanje rajčica. Mještani koji su se usprotivili takvim zakonima, 1951. godine su pozatvarani, a pušteni su tek nakon serije javnih prosvjeda. Najpoznatiji slučaj protivljenja zakonu o rajčicama zbio se 1957. godine kada su zagovornici ove tradicije organizirali nešto slično pogrebu rajčice, uz lijes i procesiju. Nakon toga, lokalna je vlast uvažila zahtjeve mještana, postavila nekoliko pravila ponašanja i prihvatila ovu neobičnu tradiciju. Borba rajčicama središnja je točka i događa se završne večeri, a iza nje je tjedan pun raznih aktivnosti. Slave se zaštitnici gradića Buñola, djevica Marija i Sveti Louis Bertrand uz mnoštvo uličnih povorki, glazbu i vatromet u veselom španjolskom stilu. Kako biste imali dovoljno snage, uoči same borbe služi se ogromna paella, u Valenciji tradicionalno jelo od riže, morskih plodova, šafrana i maslinova ulja. Danas ovaj potpuno slobodni festival ima neka svoja pravila. Organizatori su otišli toliko daleko da su uzgojili posebnu vrstu neukusne rajčice koja služi samo za potrebe ovog festivala. Aktivnosti počinju oko 10 sati ujutro kada sudionici pokušavaju dohvatiti šunku pričvršćenu za vrh stupa premazanog mašću. Gledatelji ih polijevaju vodom dok istovremeno plešu i pjevaju. Kada crkveno zvono označi podne, u grad se spuštaju kamioni puni rajčica, a uzvici "To-ma-te, to-ma-te!" dosežu vrhunac. Tada vodeni top označi početak borbe. On daje zeleno svjetlo za početak gnječenja i bacanja rajčica te sveopću borbu s ostalim sudionicima. Rajčice možete bacati daleko u velikom luku, iz neposredne blizine ili sa srednje udaljenosti. Koju god tehniku koristili, na kraju borbe izgledat ćete (i osjećat ćete se) potpuno drukčije. Oko sat vremena nakon početka borbe, borci natopljeni sokom od rajčice skaču po moru mljackave salse u kojoj se teško može pronaći čitava rajčica. Drugi hitac vodenog topa označava kraj borbe. |